Crkva Sv.Martina Biskupa – Turistička zajednica općine Sveti Martin na Muri

Crkva Sv.Martina Biskupa

Crkva Sv.Martina Biskupa

Župna je crkva sv. Martina biskupa jednobrodna, barokizirana gotička građevina, s dvije velike bočne kapele prigrađene lađi, vitkim zvonikom uz zapadno pročelje i sakristijom uz sjevernu stranu gotičkoga svetišta. Tijekom srednjeg vijeka, kao i danas, naziv naselja istovjetan je titularu crkve, dok se samo povremeno navodi kao Pomorje ili Komory. Razvija se na mjestu rimskog naselja, a ranosrednjovjekovni grobovi upućuju na kontinuitet naseljenosti od antike do danas. Sama lokacija relativno je slabo istražena, te će buduća arheološka istraživanja dati jasniju sliku o veličini i karakteru rimskog, ali i srednjovjekovnog naselja. Brojni autori još od 18. st. upravo ovamo ubiciraju rimski Halicanum, ali u to ne možemo biti sigurni, jer je do danas djelomično istražen samo gospodarski dio rimskog naselja. O ranosrednjovjekovnom naselju svjedoče nam samo tri istražena groba u neposrednoj blizini crkve sv. Martina biskupa, od kojih su u jednom pronađene s-karičice, koje su datirane u 11. st. Karakter kasnosrednjovjekovnog naselja također nije poznat, ali nam se iz toga vremena očuvala današnja župna crkva sv. Martina biskupa.

Na području Međimurja ustaljeni tip crkava u razdoblju gotike čine jednobrodne građevine s nešto užim svetištem od lađe, koje, u pravilu, završava poligonalno, a crkva u Svetom Martinu na Muri u potpunosti se uklapa u taj tip. Tijekom stoljeća crkva je bila više puta pregrađivana i dograđivana, ali je u osnovi očuvala svoju kasnosrednjovjekovnu jezgru, koja je najčitljivija u samome svetištu, na kojemu je provedeno najmanje intervencija. Lađa je u baroku probijena s južne i sjeverne strane, te joj se prigrađuju kapele, čime crkva dobiva tlocrt križa.

Ovim zahvatom lađa postaje prostranija, za razliku od relativno skučene srednjovjekovne lađe. Zvonik na zapadnoj strani nije moguće preciznije datirati, ali njegovi kontrafori i sakristija novijeg su datuma. Najstariji očuvani prikaz crkve sv. Martina biskupa u Svetom Martinu na Muri nalazi se na bakrorezu C. Ferstlera koji prikazuje vedutu naselja, a datiran je u drugu polovinu 18. st. Crkva je prikazana s južne strane, a s obzirom na to da već ima prigrađenu južnu kapelu i zvonik poduprt kontraforima, može se reći da je već poprimila svoju današnju formu. Vizitator 1660. g. navodi da se crkva nalazi u Pomorju, te da je zidana, ali blizu tornja već ruševna, svetište ima zidani svod, dok je nad ostalim dijelom crkve ruševan drveni strop, krov na sjevernoj strani propušta kišu, a navodi i dobar toranj u kojem vise 2 zvona. U zapisniku kanonske vizitacije iz 1688. g. za tu je crkvu navedeno da poput crkve i sakristije ima zidan i toranj, da je pokrivena hrastovim daščicama, potaracana opekom, te da uz glavni oltar sv. Martina ima i bočni oltar posvećen Blaženoj Djevici Mariji, a da se oko crkve nalazi slabo ograđeno groblje. Vizitator kanonik grof Nadaždi posjetio je tu crkvu 1693. g., kada je zapisao da ima drvenu propovjedaonicu na sjevernoj strani, drveni kor nad glavnim vratima sa zapadne strane, a osvrnuo se i na to da je župnik u crkvi prije nekoliko godina učinio skladište cigle i da uopće ne mari za čistoću crkve. Vizitator Leskovar posjetio je ovu crkvu 1698. g., te izvješćuje da ima pukotina, osobito u svetištu, jednu grobnicu pod korom i drugu u svetištu, drveni strop obojen zelenom i crvenom bojom nad lađom, zvonik i malen toranj, veliki drveni križ uz kojeg su kipovi Žalosne Majke Božje i sv. Ivana evanđelista na ulazu u svetište, da se u unutrašnjosti priređuje i treći oltar nad kojim je slika sv. Antuna Padovanskog, a da crkva nije posvećena nakon što je neko vrijeme služila protestantima. Kanonska vizitacija iz 1720. g. donosi da je zvonik poduprt kontraforima tek 1718. g., a o njegovoj nadogradnji govori vizitacija iz 1784. g. Vizitator Vuk Kukuljević posjetio je ovu crkvu 1747. g., kada navodi da je crkva posvećena i da ima tri oltara. Nova sakristija, povrh koje je oratorij, podignuta je 1777. g. Vizitator Stjepan Kološvari posjetio je tu crkvu 1793. g., te navodi da je dosta prostrana, pokrivena crijepom, ima tri zvona u tornju, drveni i dobro obojeni oltar u svetištu, posve nove i lijepo izrađene bočne oltare (Imena Isusova i Blažene Djevice Marije) u lađi, a da se u grobnicu pred velikim oltarom više nitko ne pokapa. U vizitaciji 1779. g. spominje se da je u lađi još uvijek tabulat, ali je ona nedugo nakon toga morala biti presvođena. Podatke o zahvatima na toj crkvi nakon 1937. g. dobivamo iz novije Spomenice župe. Mnogo više podataka o crkvi i zahvatima provedenima na njoj sadržavala je starija Spomenica župe, koju je 1953. g. još listala A. Horvat, a kojoj se gubi svaki trag 1960-ih godina. Zanimljivo je što je A. Horvat tada u njoj čitala opise niza bolesti i čudesa Marije Celske tijekom 18. st., napisane kajkavskim jezikom. Današnja župna crkva sv. Martina biskupa u Svetom Martinu na Muri kasnosrednjovjekovna je građevina, koja pripada tipu jednobrodnih crkava s pravokutnom lađom i poligonalno završenim svetištem, koje je nešto uže od lađe. Takav tip tlocrta karakterističan je za Međimurje, ali i za šire okruženje, kao npr. za sjeverozapadnu Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku i Austriju, pogotovo u 15. st., kada je ovo ustaljeni tip arhitekture ladanjskih župnih crkava u tim krajevima. Nije sigurno kada nastaje zvonik uz zapadno pročelje, ali u barokizaciji joj je prigrađena po jedna bočna kapela s južne i sjeverne strane crkvene lađe, te sakristija uz sjevernu stranu gotičkoga svetišta. Sama je građevina skromna po dimenzijama i osnovi, ali je bogato dekorirani detalji arhitektonske plastike u unutrašnjosti svetišta donekle izdvajaju od ove jednostavne arhitekture, te je stavljaju u okvir srednjoeuropskih oblika. Orijentirana je u pravcu istok – zapad, a njezina duljina mjerena izvana, zajedno sa zvonikom, iznosi 27,5 m, dok joj je širina zajedno s bočnim kapelama 28,5 m.